Došašće je razdoblje od četiri tjedna posvećeno reflektivnoj pripremi za dolazak, “došašće”, Rođenja Isusa Krista također u božićno vrijeme i Kristov očekivani povratak u Drugom dolasku. Tijekom ovog važnog događaja u crkvenom kalendaru, svaki tjedan došašća fokusiran je na drugu temu – nadu, mir, radost i ljubav. Kršćani svih denominacija i podrijetla slave Advent na različite načine, ali svi su usredotočeni na iščekivanje Isusova dolaska.
Značenje Adventa
U kršćanstvu se Advent odnosi na razdoblje od četiri tjedna prije Božića. Počinje u nedjelju najbližu 30. studenog (Dan sv. Andrije), a završava 24. prosinca. Vrijeme je iščekivanja i priprave za proslavu rođenja Isusa Krista na Božić.
Neki ljudi možda znaju da je adventsko vrijeme usredotočeno na iščekivanje i misle da ono služi kao iščekivanje Kristova rođenja u sezoni koja vodi do Božića. Ovo je dio priče, ali Advent ima još nešto.
Riječ “Advent” potječe od latinske riječi adventus, što znači “dolazak” ili “dolazak”, što u prijevodu znači grčka riječ parousia. Znanstvenici vjeruju da je tijekom 4. i 5. stoljeća u Španjolskoj i Galiji advent bio sezona pripreme za krštenje novih kršćana na siječanjski blagdan Bogojavljenja, slavlje Božjeg utjelovljenja predstavljeno posjetom mudraca djetetu Isusu ( Matej 2:1), njegovo krštenje u rijeci Jordan od strane Ivana Krstitelja (Ivan 1:29) i njegovo prvo čudo u Kana (Ivan 2,1). Tijekom ove sezone priprave kršćani bi proveli 40 dana u pokori, molitvi i postu kako bi se pripremili za ovo slavlje; izvorno je bilo malo veze između došašća i Božića.
Do 6. stoljeća, međutim, rimski su kršćani vezali advent s Kristovim dolaskom. Ali “dolazak” koji su imali na umu nije bio Kristov prvi dolazak u jaslama u Betlehemu, već njegov drugi dolazak na oblacima kao suca svijeta. Došašće nije bilo izričito povezano s Kristovim prvim dolaskom na Božić sve do srednjeg vijeka.
Što simbolizira advent?
Došašće simbolizira trenutnu situaciju crkve u ovim “posljednjim danima” (Djela 2:17, Hebrejima 1:2) dok Božji narod čeka povratak Krista u slavi da dovrši svoje vječno kraljevstvo. Crkva je u sličnoj situaciji kao Izrael na kraju Staroga zavjeta: u progonstvu, čekajući i nadajući se u molitvenom iščekivanju Mesijinog dolaska. Izrael se osvrnuo na Božja prošla milostiva djela u njihovo ime kada ih je izveo iz Egipta u Izlasku, i na temelju toga su ponovno pozvali Boga da djeluje za njih. Na isti način, Crkva se tijekom došašća osvrće na Kristov dolazak u slavlju, dok se u isto vrijeme raduje u željnom iščekivanju dolaska Kristova kraljevstva kada se on vrati po svoj narod.
Adventske liturgijske tradicije i slavlja
Kako bi se uravnotežila dva elementa sjećanja i iščekivanja, prve dvije nedjelje u došašću (do 16. prosinca) očekuju Kristov drugi dolazak, a zadnje dvije nedjelje gledaju unatrag kako bi se prisjetili Kristova prvog dolaska. Tijekom četiri tjedna, čitanja Svetog pisma kreću se od odlomaka o Kristovom povratku na sudu do odlomaka Starog zavjeta o očekivanju dolaska Mesije do odlomaka Novog zavjeta o najavama Kristova dolaska od strane Ivana Krstitelja i anđela.
Jedan katekizam lijepo opisuje adventsku duhovnost: “Kada Crkva svake godine slavi liturgiju došašća, ona čini prisutnim ovo drevno iščekivanje Mesije, jer sudjelujući u dugoj pripravi za Spasiteljev prvi dolazak, vjernici obnavljaju svoju žarku želju za njegovim dolaskom, drugi dolazak. Slaveći Pretečevo rođenje i mučeništvo, Crkva se sjedinjuje s njegovom željom: ‘On neka raste, a ja se moram smanjivati.’”
Različite kršćanske denominacije mogu imati varijacije u tome kako svetkuju advent, ali evo nekih uobičajenih tradicija i običaja povezanih s blagdanskom sezonom:
Adventski vijenac: Paljenje svijeća na adventskom vijencu uobičajena je praksa. Vijenac obično ima četiri svijeće, a svaka predstavlja jedan od četiri tjedna došašća. Svake nedjelje do Božića pali se nova svijeća.
Adventski kalendar: Mnoge obitelji i crkve koriste adventske kalendare za odbrojavanje dana do Božića. Ovi kalendari često imaju mala vrata ili džepove koji skrivaju poslasticu ili mali predmet koji treba otvoriti svaki dan u prosincu.
Čitanja Svetog pisma: Čitanje odlomaka iz Biblije koji se fokusiraju na proročanstvo i iščekivanje Mesije uobičajena je adventska tradicija. To može uključivati čitanja iz Starog zavjeta, osobito iz knjige proroka Izaije.
Molitva i razmatranje: Došašće je vrijeme za duhovno razmatranje i molitvu. Mnogi kršćani koriste ovo doba kako bi pripremili svoja srca za proslavu rođenja Isusa. Neke crkve mogu imati posebne adventske molitvene službe ili pobožne vodiče za osobno razmišljanje.
Jišajevo stablo: Jišajevo stablo simboličan je način prepričavanja Isusova rodoslovlja, počevši od Jišajeva, oca kralja Davida. Svaki dan se drvcu ili vijencu dodaje drugačiji ukras ili simbol koji predstavlja ključne osobe i događaje iz Starog zavjeta koji su doveli do Isusova rođenja.
Djela dobrote i milosrđa: Advent se također smatra vremenom davanja i pomaganja drugima. Mnogi kršćani sudjeluju u djelima dobrote, milosrđa ili volonterskog rada tijekom ove sezone.
Božićne pjesme: Pjevanje pjesama i pjesama koje se fokusiraju na teme Došašća i Božića uobičajena je tradicija. Mnoge crkve tijekom došašća imaju posebne glazbene nastupe ili zborove.
Jaslice: Postavljanje jaslica kod kuće ili u crkvi tradicija je koja pomaže usredotočiti se na središnju priču Božića – rođenje Isusa u Betlehemu.
Zašto kršćani slave advent?
Iako je došašće svakako vrijeme slavlja i iščekivanja Kristova rođenja, ono je više od toga. Tek u sjeni došašća može se u potpunosti razumjeti i cijeniti čudo Božića i samo u svjetlu Božića kršćanski život ima smisla.
Između ispunjenog obećanja o Kristovom prvom dolasku i obećanja o njegovom drugom dolasku koje se tek treba ispuniti, Karl Barth je napisao ove riječi: “Neispunjeno i ispunjeno obećanje su povezani jedno s drugim, kao što su zora i izlazak sunca. Oba obećanja i zapravo isto obećanje. Ako je uopće igdje, onda je upravo u svjetlu Kristova dolaska vjera postala adventska vjera, iščekivanje buduće objave. Ali vjera zna koga i što čeka. To je ispunjena vjera jer se drži ispunjenog obećanja.”
