Članovi KČS “Kotor” posjetili svoju najstariju članicu Đurđicu Ivančić Dusper

Članovi KČS “Kotor” posjetili svoju najstariju članicu Đurđicu Ivančić Dusper

Članovi Katedre Čakavskog sabora „Kotor” posjetili su nedavno Đurđicu Ivančić Dusper, najstariju članicu Katedre, koja se nalazi u Domu za starije osobe “Salvia” u Crikvenici. Đurđica se već četiri mjeseca nalazi u “Salviji” na oporavku i rehabilitaciji nakon nesretnog pada i operacije kuka.

U svojoj devedesetprvoj godini života naša kolumnistica, književnica, kroničarka, nekad novinarka, iz čijih 15 izdanih knjiga iščitavamo povijest Crikvenice i život Crikveničana i dalje je vedra i optimistična i jako se obradovala posjetu kazuje Slavica Car Frišova:
– Dogovorili smo susret sa Đurđicom te smo joj Slavko (Matejčić), Elma (Dujić) i ja jučer poslije podne bili u posjetu. U lijepo uređenom ambijentu malog parka sačekali smo Đurđicu i u ugodnom razgovoru i druženju sa njom, sat i pol vremena začas je prošao. Široki osmijeh nije silazio s njenog lica. Pričala nam je kako provodi vrijeme kojeg sada ima na pretek. Kada obavi sve potrebne vježbe uz pomoć fizioterapeuta, u pauzi do ručka pročita novosti na Facebooku, novine, događanja u gradu i odgovara na poruke. Vrijeme brzo prođe. Nakon ručka malo odmori, a najčešće dođe u ovaj mali ugodni ambijent parka, prošeće, popriča s ljudima koji budu tamo, popije kavu i uživa u suncu i lijepom vremenu.

Zanimao ju je rad Katedre, kakvi su nam planovi za daljnji rad i pohvalila brigu Katedre na očuvanju čakavštine, običaja i ljubavi za našu Crikvenicu. Zanimalo su je naši osobni planovi, hoće li izaći koja  nova knjiga, moja ili Slavkova. Prati rad Fotokluba i pohvalila je Elmin rad i aktivnosti Planinarskog društva čiji je ona bila član. S nostalgijom se sjeća stare Crikvenice, rado priča o svojim knjigama. Na naš upit, možemo li se nadati još kojoj knjizi, zagonetno se nasmiješila i rekla da o tome sada ne razmišlja. Vedra i raspoložena ali s primjetnom dozom nostalgije za domom i šetnjom uz obalu, nekoliko je puta ponovila „Ni ga doma do doma“.
U želji za skorim susretom uz balustradu na obale rastali smo se i sami radosni da smo Đurđici ovo poslijepodne učinili drugačijim i unijeli malo promjene u njenu svakodnevicu. Obradovala se ciklami koju smo joj donijeli, zadovoljna da će joj krasiti sobu. Zahvalila se na posjetu i ugodno provedenoj ćakuli.

Ispratila nas je uz pomoć njenog pomagača – hodalice, uz stari crikvenički pozdrav na odlasku: „Dovidova“ i širokim osmijehom. „Vidimo se na balustrade. Pozdravite sve članove Katedre i seh ki pitaju za mene.“

Tekst: Slavica Car
Fotografije: Elma Dujić